Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica

Zajedno sa svojom učiteljicom Majom Kanđerom boravile smo u mjestu Terchova u hotelu Boboty u sobama s balkonima i predivnim pogledom na planine i vrhove, koristile smo učionice, bazen za kupanje, te dvoranu za društvene aktivnosti u kojoj smo svaki dan provodili najviše vremena. Sve to nalazilo se u prekrasnom i tihom kraju naše divne prijateljice- Slovačke.

Osim mene i Marije, školu u prirodi posjetili su učenici koji uče slovački jezik i kulturu u svojim školama, a to su: Jakšiću, Iloku, Osijeku, Našičkom Markovcu, Jelisavcu, Višnjevcu, Međuriću, Zdencima, Josipovcu Punitovačkom, sveukupno bilo nas je 40 učenika i 4 učitelja.

Naš cjelodnevni program bio je ispunjen raznim aktivnostima, koje nisu bilo nimalo lake. Dopodne smo obilazili razna mjesta okolice Terchove, a poslijepodne su bila organizirana razna sportska natjecanja, dječje igre i izleti.

Uživale smo u druženju sa svojim vršnjacima iz ostalih mjesta naže zemlje kao i s učenicima iz Poljske te smo stekle nova prijateljstva, a ponešto i naučile o njihovom životu u školi. Bili smo podijeljeni u grupe zajedno sa djecom iz Poljske po bojama i nazivima.

Od prirodnih ljepota, posjetili smo Vratnu dolinu, i najveći vrh- Chleb.

Iskoristili smo lijep i sunčan dan za vožnju tzv. Lenovkom, što na hrvatski znači žičara, vozili smo se i gore i dolje, vožnja je bila jako uzbudljiva i odlična.

Jedno od najomiljenijih aktivnosti, bio nam je noćny bar (DISCO) u kojem smo se zajedno sa prijateljima iz Poljske zabavili, bilo je to ludo i nezaboravno.

Što se tiče hrane, bilo je vrlo neobično i nimalo nam se nije svidjelo. Većina nas, nije ništa od toga jela jer nismo navili na okuse, ali  smo si sami kupili što smo htjeli jesti.

Zadnji dan našeg boravka obilježili smo priredbom i pokazali im što smo tijekom boravka naučili, predstavili smo se s prepoznatljvim pjesmama( S.A.R.S.- Lutka, Parni valjak- Sve još miriše na nju, Opća opasnost- Tvoje ime čuvam), isto tako i slovačkim pjesmama: (Na Orave dobre, V Hlbokej doline, te plesovima koje smo mogli izvesti u parovima.

Iako je škola u prirodi bila dosta zahtjevna, svi smo ju savladali, te se zdravi i umorni sretno vratili kući. Put do Slovačke bio je vrlo težak, bilo je tu mučnina zbog jela i pića, ali kod Marije i mene, to je bilo nemoguće. Stekle smo nova iskustva, nove doživljaje i nova prijateljstva. Odlazak kući bio nam je teško rastati se, a pojavile su se i suze, te nas nije utješilo niti to da ćemo se povezati na društvenim mrežama, i nastaviti svoje prijateljstvo putem facebooka. Svatko od nas kući sa sobom ponio je mnoštvo nezaboravnih trenutaka i fotrografija, koje će nas podsjetiti na nezaboravne trenutke u Slovačkoj.

Zahvaljujemo se našoj učiteljici, Maji Kanđeri, što je baš nas dvije izabrala, i odlučila nam dati priliku posjetiti Slovačku. Ipak, bilo je podosta teško s nama dvjema, ali naša učiteljica riješila je to u kratkom vremenu. Još jednom, hvala vam što smo dobile mogućnost otići, i budućim posjetiocima predivne Slovačke poručujem: ako ikada dobijete priliku, odite, nećete požaliti, jer to se tako ne zaboravlja.