Od igle do aviona, od puzzli do sudnice - mjesečni projekti na satu Hrvatskoga jezika
Autor: Božica FILIPOVIĆ VEG, 16. 1. 2019.
Tijekom prvoga obrazovnoga razdoblja učenici od 5. do 8. razreda sudjelovali su u izradi mjesečnih projekata u sklopu predmeta Hrvatski jezik. Mjesečni projekti provode se u takozvanim „punim“ mjesecima, a svake se godine nastoji osmisliti novi zadatak za učenike, koji se izrađuje samostalno, u parovima ili skupinama, ovisno o zadatku te dogovoru učenika i nastavnice Hrvatskoga jezika.
Projekti su dobar način rada jer potiču i razvijaju učeničku samostalnost, kreativnost, istraživački i natjecateljski duh te radne navike. Učenici se pripremaju za radno tržište tako što moraju osmisliti i predstaviti svoj rad u najboljem mogućem svjetlu. Rad na projektima priprema učenike za budućnost jer razvija njihovu poduzetnost i suočava ih s konkurencijom. Na ovaj način uče procjenjivati i samoprocjenjivati proizvode i ideje, a pritom se obično i odlično zabavljaju.
Tako su učenici petoga razreda za svoj mjesečni projekt imali, primjerice, izraditi vlastitu slagalicu, popularniju kao puzzle. To, naime, nije bilo tako lako kao što zvuči jer su najprije trebali izabrati lirsku pjesmu koju su trebali prepisati krasopisom, nakon što su ga, naravno, proučavali neko vrijeme i njime vježbali pisati. Zatim je izabranu pjesmu trebalo ilustrirati na papir iz mape tehnikom po izboru, a onda prepisati krasopisom stihove preko ilustracije.
Papir se morao zalijepiti na karton kako bi puzzle bile dovoljno čvrste za rezanje i ponovno slaganje. Na pozadini je tada valjalo ocrtati puzzle pa zatim sve to, uz pomoć starije osobe, pažljivo izrezati. No, tu nije bio kraj!
Puzzle su dobile i svoju originalnu ambalažu koju je svaki učenik vlastoručno izradio i ukrasio da bi se puzzle imale u čemu čuvati i ponosno nositi ime svog autora. Naziv ovog projekta bio je „Poetična slagalica“. Na satu Hrvatskoga jezika zabavljali smo se slažući sve puzzle i divili se učeničkoj kreativnosti i mašti. Rezultate uradaka naših petaša možete vidjeti na priloženim fotografijama.
Šestaši su se, pak, okušali u nečem posve drukčijem. Kako je studeni cijeli u znaku sjećanja na Vukovar, a nakon što su pročitali obvezno lektirno djelo „Mali ratni dnevnik“, odlučili smo to povezati u projekt i zadati našim dječacima da napišu pismo zahvale i ohrabrenja hrvatskom vojniku, branitelju naše domovine i borcu za slobodu.
No, pisanje pisma bio bi prelak zadatak za naše učenike pa smo zadatak dopunili proučavanjem glagoljičnoga pisma, a nakon toga su svoje pismo morali još jednom napisati tako da određene riječi ili retke prepišu (transliteriraju) glagoljicom. Osim toga, za našeg je vojnika trebalo izraditi i takozvanu srećonošu ili amajliju, koja je namijenjena slanju pozitivnih misli i energije i koja bi hrvatskog vojnika pratila i štitila od svakog zla. Bilo je tu divnih i kreativnih ideja.
Na srećonoši je glagoljičnim pismom bilo utisnuto slovo V ili napisana riječ VUKOVAR. Pismo i srećonošu trebalo je zapakirati u ambalažu koja je trebala biti simbol Vukovara i nositi oblik ili vodotornja ili nekog drugog vukovarskog prepoznatljivog obilježja. Težak je to zadatak za naše dječake, ali možemo reći da su uživali u izradi projekta, a učiteljica je vrlo zadovoljna nastalim radovima.
Učenici sedmaši ipak su nešto stariji i ozbiljniji pa su za mjesečni projekt imali proučavanje narodne baštine. Trebalo je istražiti sve: od starih pjesama, uspavanki, brojalica, poslovica, plesova, društvenih igara, predmeta, novca, nošnji pa sve do zanata i hobija, a zatim ono što su učenici saznali i pronašli pokazati, donijeti, zapisati, demonstrirati, otpjevati, snimiti i slično. Samo nebo bila je granica!
Učenici su se dobro snašli i svašta našli, a što su nam pokazali pogledajte u fotografijama koje smo ipak, usprkos velikom oduševljenju, uspjeli snimiti.
A dok su drugi radili, osmaši su se igrali. I to tuđim sudbinama! Šalimo se, naravno! Njihov je zadatak bio nakon pročitane lektire „Breza“ organizirati sudnicu.
Podijelili smo uloge, optužili Marka Labudana za zanemarivanje svoje žene Janice, izabrali kostime te pripremili iskaze i pitanja. Neki su svjedoci, poput Janice, za potrebe sudnice „uskrsnuli od mrtvih“, neki su pokušali i sudskim službenicima gatati i vračati, svećenika nam je uhvatila teška amnezija pa se nije sjećao određenih događaja koji se spominju u djelu, a Mika Labudan je zaboravio gdje se nalazi pa je u visokim seljačkim čizmama digao noge na stol i glumio velikog gazdu. Imamo sreće da je lulu zaboravio kod kuće. Marko Labudan izgledao je nevinije od laneta pa ga je časna sutkinja na kraju ipak oslobodila svih optužbi i teški kamen pao mu je sa srca.
Djeliće atmosfere donosimo vam na fotografijama.
Radujemo se novim zabavnim projektima u drugom polugodištu, o kojima ćemo vas također izvijestiti na mrežnim stranicama naše škole.
Pratite nas!
Učenici 5. – 8. razreda i učiteljica Hrvatskoga jezika
.jpg)
