Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica

       Med i mlijeko naših poduzetnika

   Učenici drugoga razreda u pratnji  učiteljice Lidije Medved posjetili su poljoprivredna gospodarstva obitelji Teodorović i Kiš. Gospodin Branko bavi se proizvodnjom meda, a gospođa Marijana uzgojem ovaca. O pčelama su saznali puno toga: kako se hrane, liječe, roje, prave med, prezimljuju… Vidjeli su kako se prave košnice, a čak su i sami pripremali saće i vrcali med.                        

     Učenici su bili presretni kada im je striček Branko dao da probaju pčelarska odijela. Jako su im se svidjela! Naučili su da postoji više vrsta meda, a za poklon svi učenici dobili su bočicu slatkog bagremova  meda. Mmmm, mljac! Na putu prema farmi ovaca posjetili su pčelinjak obitelji Maksimović. Zaključili su da je to pravi pčelinji velegrad.

     Na ulasku u „ranč“ dočekala ih je teta Marijana.

Ona ih je poučila što se sve radi oko ovaca. Osim svakodnevnog hranjenja ili ispaše, Ovce se moraju stalno nadzirati. I one su sklone obolijevanju. Moraju se svake godine strizati i redovito obrezivati papci.             

   Djeca su se veselila igri s janjcima. Brižni domaćini počastili su ih mliječnim i suhomesnatim proizvodima od ovaca, a djeci je vrlo zanimljiva bila i vožnja traktorom. Sat likovne kulture iskoristili su za izradu ovčica od vune, a sat TZK igrom na obližnjem dječjem igralištu.

    Da bi se na skroman način zahvalili, svojim su domaćinima poklonili vlastoručne radove u tehnici dekupaža. Da ovakav način rada nije samo zabavan, nego i vrlo edukativan potvrdili su učenici i svojim domaćim uratcima.

Plodovi slavonske zemlje

     Kako živimo na selu, a u sklopu projekta pružila nam se prilika, željeli smo nešto više naučiti o životu poljoprivrednika. Tako smo dana 26. travnja 2012. godine krenuli put Brezika na OPG Josipa Škrničkog. Okupili smo se u školi i krenuli oko 14 sati. Put do Brezika nije bio dug, išli smo polako, ali sigurno. Vlasnik poljoprivrednog gospodarstva, Josip Škrnički dočekao nas je zajedno sa svojom obitelji. Gospođa Vesna i baka Anica odmah su nas okrijepili sokom te ukusnim kiflicama koji su nam vratili snagu. Kada smo se malo odmorili, krenuli smo u obilazak. Prvo smo vidjeli kombajne i ostale strojeve pomoću kojih se obavljaju poslovi u poljoprivredi. Svatko je od nas mogao sjesti u kombajn i doživjeti kako je voziti se u tako velikom i snažnom stroju.              

     Nakon toga nam je baka Anica pokazala kako se na selu ručnom kosom kosi trava, a tom istom travom zatim smo nahranili male, pahuljaste ovčice.

    Gospodin Josip pokazao nam je kako se priprema zemlja za sjetvu, ali smo imali prilike vidjeti i samo sijanje kukuruza.                     

    Nakon naporne sjetve, red je došao da se pomuze krava, a svi koji su željeli mogli su se okušati i u tom poslu. To je bilo prilično smiješno jer nitko od nas dosad nije imao priliku musti kravu. Kako je čistoća pola zdravlja i to svi znaju, ušli smo u kuću temeljito oprati ruke, a zatim smo se okušali i u izradi sira. Baka Anica stavila je grijati mlijeko, a gospođa Vesna poslužila nas je šunkom i sirom. Dok se mlijeko grijalo, učili smo štrikati i presti vunu.

    Tada je mlijeko bilo spremno za sirilo. U čekanju da se mlijeko pretvori u sir, otišli smo na OPG Marina Špoljara. Ondje smo vidjeli stado ovaca te dva mala janjića stara tek dva dana, za koja pretpostavljate da je svatko od nas htio uzeti u naručje. Jednom smo janjetu čak nadjenuli ime Janko.

     Vratili smo se  baki Anici i saznali kako se oblikuje sir koji smo nakon izrade degustirali. Mmmmmm, bio je prefin! Pozdravili smo se s domaćinima, zahvalili im na gostoprimstvu i polako krenuli svojim kućama prepuni dojmova!

Prvašići upoznaju poduzetnike

    Učenici 1. razreda matične škole  sa  učiteljicom Marijom Vencl, posjetili su frizerski salon „Mirjana" i trgovinu mješovitom robom „Fortuna".             

     U frizerskom salonu srdačno nas je dočekala vlasnica Mirjana Škrnički, pokazala nam unutrašnjost salona i upoznala nas s alatom i priborom koji koristi u svom radu. Po želji nam je napravila maštovite frizure koje su nam se jako svidjele. Zahvalili smo joj na trudu i poželjeli još mnogo  lijepih frizura u budućem radu.     

      U trgovini mješovitom robom „Fortuna" dočekala nas je prodavačica teta Danijela i pokazala police na kojima se nalazi raznolika roba za prodaju. Najviše nam se svidjela polica sa slatkišima i sokovima. Vlasnik trgovine počastio nas je sladoledom koji nas je ugodno osvježio jer smo već pomalo bili i umorni.

       Puni dojmova, sretni i zadovoljni vratili smo se u školu i s ponosom pokazali svoje nove frizure ostalim učenicima.

Mmmm, što to tamo miriše?!

            Područna škola Miljevci, u sklopu obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, organizirala je prodaju svojih pekarskih proizvoda za štandom nedaleko od škole. Najprije su učenici uz veliku pomoć svojih mama i baka ispekli razne vrste peciva, pogača, tradicijskih kolača i kruha te ih donijeli u školu, a vođeni tijekom cijele godine poduzetničkim duhom školskoga projekta „Ja – poduzetnik“ u dogovoru su sa svojim učiteljicama Jasminkom Stošić i Marinom Kordi te iste proizvode prodavali mještanima u petak, 14. listopada 2011. na dva lokaliteta u Miljevcima (kod mjesnih trgovina).

    Izloženim krušnim proizvodima i kolačima mališani su nudili prolaznike koji su rado zastali vidjeti što djeca nude, a čak je i one s kraja sela domamio predivan miris svježih proizvoda. Svi su ovi dobri ljudi ostavili djeci i pokoju kunu dobrovoljnog priloga.

   Sve preostale proizvode učenici su podijelili starijim i nemoćnim mještanima Miljevaca koje su posjetili u njihovim domovima i time im uljepšali dan. Radosni i ponosni učenici gotovo da su odlepršali svojim domovima pjevajući „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može!“

U poduzetničkom duhu, učenici miljevačke škole, prodajom svojih radova i pokladnica, uspjeli su sakupiti gotovo cijeli iznos ppotreban za putovanje u Zagreb. Čestitamo!!

„Mirisna Bukovica“

    Učenici trećega razreda matične škole odlučili su svoj dio posla u sklopu projekta „odraditi“ posjetima bivšim učenicima naše škole, Tomislavu Derešu te vlasnici cvjećarnice Camellia: Silviji Martinković.

Naime, Tomislav Dereš svojim je radom upotpunio mnoga područja našega mjesta: od rada u Općini, stalnog služenja pri oltaru u crkvi, rada s ministrantima, rada u DVD-u, suradnje s našom školom te još mnogo ostalih poslova koje Tomislav obavlja, našoj je dječici mogao služiti samo kao primjer i uzor mještanina Nove Bukovice. Poštovani Tomo, učenici trećeg razreda ovim ti putem zahvaljuju.

     No, kakva bi naša Bukovica bila da nema cvijeća?! Za mirisan zrak oko škole pobrinula se još jedna bivša učenica, Silvija Martinković Škiljić, poduzetnica okružena lijepim i mirisnim poslom. Drage je volje otvorila svoja vrata i našim trećašima ugostivši ih u svojoj cvjećarnici „Camellia“ gdje im je pokazala kako se slaže buket cvijeća kojim želimo obradovati dragu i voljenu osobu. Naučili su i kako napraviti poklon iznenađenja za naše najmilije. Oduševljeni ovim posjećenim poduzetnicima, učenici trećeg razreda složno su zaključili:

„Toliko smo toga naučili da smo odlučili primjerom svjedočiti i biti na korist našoj zajednici, baš kao i naši poduzetnici kojima želimo svu sreću!“

I još…

            Oni stariji učenici nisu trebali budno oko svojih razrednica da bi se malo više zainteresirali za poduzetništvo u svom kraju. Tako su organizirani u manje skupine posjećivali vlasnike obrta i svoje dojmove i saznanja prenijeli urednicima školskoga lista koji će iste vjerno, slikom i tekstom predočiti svojim dragim čitateljima.

    Skupina učenika 6. razreda posjetila je OPG Dalibora Šimića te su u razgovoru s vlasnikom ovog gospodarstva saznali kako je obrađivati 150 hektara zemlje te da je vrlo teško uz to baviti se još nekim poslovima. Iznenadili su se spoznajom da je posao poljoprivrednika rad koji traje 0-24 h, ali i da sav taj napor te novac koji čovjek uloži može odnijeti jedna vremenska nepogoda u svega 15 minuta! OPG Dalibor Šimić za svoj rad na poljima koristi 9 traktora, 4 kombajna te ostale priključke poput, na primjer, prskalice, tanjurače, sijačice, plugove i sl. Kako gospodin Šimić nema zaposlene radnike, sav posao obavlja sam, uz tek povremenu pomoć svoje obitelji. Na pitanje: Zašto baš poljoprivreda, iz ljubavi ili potrebe?, Dalibor je iskreno odgovorio da ga ne vodi ljubav prema ovome poslu, već to, nažalost, radi jer se raditi mora da bi se preživjelo, a nema drugog izbora jer je u današnje vrijeme sve teže pronaći posao. To je naše učenike potaknulo na razmišljanje o izboru svog budućeg zanimanja, a nikada nije naodmet što ranije početi razmišljati o tome. 

     Pripremajući se za veselu veljaču, a razmišljajući uvijek poduzetnički, naši su učenici i učitelji došli do zanimljivog prijedloga prodaje pokladnica mještanima Nove Bukovice i okolice. Najprije su u toplini svoga doma pripremili ove poslastice, a onda je bilo vrijeme promovirati svoje proizvode i pokušati prikupiti čim više sredstava od prodaje istih. Učenici koji su bili poduzetnički najuspješniji te prodali najveći broj pokladnica bili su i sami simbolično nagrađeni kako bi se uvjerili da se sav trud u životu isplati te da samo vrijednim radom dolazimo do rezultata napretka.

     Dok su se neki u okrilju svoga doma odmarali, drugi su radili… Tijekom proljetnih praznika naši su učenici imali priliku naučiti i što je to decoupage (dekupaž).

          Svi koji su imali dobru volju i malo slobodnog vremena bili su dobrodošli. Tijekom tri dana sudionici radionice izrađivali su kreativne predmete koje su zatim učenice 7. razreda prodavale brojnim

mještanima  ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novoj Bukovici povodom Uskrsa. Uspjeli smo prodati gotovo sve rukotvorine. Bravo!

     Tijekom pripreme za božićne blagdane i nadolazeću prigodnu priredbu u Domu kulture Nova Bukovica, u prostorima škole organizirane su brojne radionice na kojima su vrijedne ručice naših učenika, ali i mama i baka te učiteljica izrađivale čestitke, božićne ukrase i mnoge druge predmete koji su zatim prodani neposredno prije dječjih nastupa. Ovim prodajnim izložbama i kreativnim radionicama ostvarili smo zadani cilj, a to je uputiti učenike u stvaralačke proizvodne i prodajne vještine (promovirati poduzetništvo i razvoj poduzetničkih kompetencija) te užoj i široj zajednici prezentirati učenička kreativna i poduzetnička dostignuća.

            Čim je toplije vrijeme stalo zimi na rep i potjeralo ju iz naših krajeva, krenulo je i intenzivnije posjećivanje obrtima na području naše općine. Viši su razredi vrijedno obilazili privatnike koji su unatoč brojnim obvezama strpljivo i rado odgovarali na njihova pitanja. Naši su učenici posjetili još i OPG Ivana Sobola iz Miljevaca, koji obrađuje 65 hektara zemlje proizvodeći kukuruz, soju i pšenicu te koseći livade skuplja sijeno za ovce. Posjeduje također i sve strojeve potrebne za ovaj posao te uz pomoć roditelja i supruge uzgaja ovce i kokoši hrvatice. Ivan nam je otkrio sav napor ovoga posla jer u vrijeme žetve radi se od svitanja do kasno u noć. Ovim se poslom bavi već 10 godina, ali današnjim stanjem i poskupljenjem nije zadovoljan jer je sve teže prehraniti obitelj i održati posao.

            Skupina učenika posjetila je i poduzetnika Franju Halasa koji u Breziku, osim što se bavi poljoprivredom te ima 12 radnika koji mu u tome pomažu, posjeduje još i 20 ovaca, 2 muflona i muflonku, 1 jelena, 10 krmača, 50 prasaca i 2 noja. 120 hektara zemlje obrađuje (zajedno sa svojim radnicima) pomoću 10 traktora i brojnih priključaka.

         Sličan je i posao poljoprivrednika Slobodana Stjepanovića, koji se ovim poslom bavi od 1997. godine te obrađuje 130 hektara poljoprivrednih površina. Od usjeva tu su najčešće pšenica, kukuruz, soja i suncokret, a u uzgoju ovih ratarskih kultura pomaže mu jedan zaposlenik te 7 traktora.

I još smo posjetili......!!

    Posjetili smo sveukupno 32 obitelji u našoj lokalnoj zajednici u Breziku, Donjoj Bukovici, Miljevcima i Novoj Bukovici.

Zahvaljujemo im što su nam pomogli u realizaciji ovog projekta!