Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica

    Zajedno sa svojom učiteljicom Zdenkom Kyselicovom boravile su u mjestu Starý Smokovec (najstarije selo u Tatrama) u hotelu TATRYS  u sobama s balkonima i predivnim pogledom na  Slavkovsky štit ( jedan od najviših vrhova 2452 m nadmorske visine) gdje su ujedno imali  smještaj i učionice,  bazen za kupanje, te dvoranu za kulturne i društvene aktivnosti koje su koristili svaki dan. Sve se to nalazilo u tihoj i prekrasnoj sredini Visokih Tatri, a nedaleko od poznatog turističkog grada Poprad.

     Osim naših učenica,   Školu u prirodi  pohodila su i djeca koja uče slovački jezik i kulturu u svojim školama  u Jakšiću, Jelisavcu, Josipovcu, Našičkom Markovcu, Osijeku, Višnjevacu  i Zdenacima, sveukupno 42 učenika i 3 učitelja.

     Put je organizirao Savez Slovaka Našice uz potporu MZOS Republike Hrvatske, a boravak je financiralo Ministarstvo školstva Slovačke Republike. Cijeli je program isplanirao tim profesora s Univerziteta Matej Bel iz Banske Bystrice pod vodstvom prof. Zuzane Drugove. 

    Cjelodnevni program bio je ispunjen raznim aktivnostima. Dopodne se održavala nastava s predmetima kao geografija, povijest, slovački jezik, priroda, duhovna i narodna kultura, folklorni elementi sa skraćenom satnicom, a poslijepodne su bila organizirana razna  sportska natjecanja, dječje igre i izleti. Svi su aktivno sudjelovali u svim vrstama rada. 

Svakodnevno bio je ispunjen i večernji program koji su pripremale mlade voditeljice iz Slovačke različitim natjecateljskim igrama, diskom, pa su se djeca i dobro  zabavila.

     Djeca su uživala u druženju sa svojim vršnjacima iz ostalih mjesta naše zemlje kao i s isto toliko učenika iz Poljske te stekli nove prijatelje i poznanstva, a ponešto su naučili i o njihovom načinu života u školi. Primjerice, u Slovačkoj je devet razreda osnovne škole, ocjenjuje se tako da je jedinica najbolja ocjena, a petica najgora, dok se u Poljskoj ocjenjuje od 1 do 6. Naša djeca su zajedno s djecom iz Poljske bila podijeljena na skupine po bojama, tako da  su se pojedine boje natjecale u nogometu, trčanju, skakanju sa zavezanim nogama, umnoj olimpijadi i slično. Ako su se željeli međusobno dogovoriti o danom zadatku, morali su pričati na slovačkom!

    Od prirodnih ljepota posjetili smo Tatranski narodni park TANAP, spilju Belianska jaskyna koja je fascinirala svojom veličinom i bogatstvom stalaktita i stalagmita, jezercima kao i spiljskim dvoranama u kojima je besprijekorna akustika. Prošetali smo oko vrlo poznatog ledenog jezera Štrbske pleso.  

     Posjetili smo i Spišsky dvorac ( jedan od najvećih dvoraca u srednjoj Europi), prošetali poznatim turističkim gradom Poprad i posjetili Museum gdje smo naučili zanimljivosti o neandertalcima, zatim smo vidjeli ostatke kostiju pračovjeka i   životinja kojima su se hranili i oruđa pronađenih su Slovačkoj (Ganovce).

     Iskoristili smo i lijepo ljetno planinsko sunčano vrijeme za planinarenje (Hrebienok), gore smo se vozili uspinjačom i pogledali prekrasan slap,a dolje smo išli pješice pored  žuborećeg potoka. 

    Jedna od najomiljenih posjeta je bilo kupalište Aquaciti Poprad gdje smo osim plivanja mogli uživati u koncertima, sportskim natjecanjima i zabavnim aktivnostima koje su pripremili   animatori.

     Što se tiče hrane bilo je vrlo neobično kad smo uz glavno jelo dobili slatku salatu ili slatke mini buhtlice sa pudingom kao glavni obrok. Neki od učenika su mogli isprobati tradicionalno slovačko jelo bryndzove halušky ( noklice od krumpira sa posebno izrađenim ovčim sirom i prženim špekom) i piće Kofola (okus sličan Coca-cole).

    Zadnji dan našeg boravka učenici su kvizom i kratkom priredbom pokazali što su tijekom boravka  naučili, a domaćinima su se predstavili i s prepoznatljivim hrvatskim pjesmama i plesovima.

    Iako je bila Škola u prirodi dosta zahtjevna, svi su ju savladali, te se zdravi i podosta umorni vratili sretno kući.  Djeca su stekla nova iskustva, nove doživljaje i nova prijateljstva. Pri odlasku kući je zato bilo nekima teško  rastati se, a pojavile su se i suze, no pomisao na internetske  veze i razmjena adresa i mobitela ih je utješila da će se još nekada sresti. Svatko je ponio sa sobom mnoštvo nezaboravnih doživljaja i uspomena pa i lijepih fotografija koje će ih zasigurno podsjećati na lijepo provedene trenutke u Slovačkoj.  

     Zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli da uspješno realiziramo  Školu u prirodi u Slovačkoj republici.