18. dan mjeseca listopada bio je dan terenske nastave u Vukovar, gdje smo trebali naučiti sve o događajima i tragedijama koje su zadesile ovaj grad tijekom Domovinskog rata.

     Rano ujutro, oko pola sedam, krenuli smo u prelijepi grad na Dunavu. Put je bio kratak, ali jako zanimljiv. Parkirali smo se u vojarni, gdje su nam podijelili lunch-pakete i dodijelili voditeljicu, Mirjanu Štedul. Uputili smo se prema dvorani na dvosatno predavanje na temu Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Po završetku predavanja otišli smo na ručak.

    Nakon ručka, razgledavali smo centar grada Vukovara. Grad je prelijep, građen baroknim stilom. Oduševila nas je rijeka Dunav, kao i rijeka Vuka koja se ulijeva u nj. U sklopu obilaska vidjeli smo križ na samom ušću rijeke Vuke u Dunav. Podignut je 1998. g. u čast svim hrvatskim braniteljima i kao zahvala za slobodu. Na spomenik je glagoljicom uklesan stih Frana Krste Frankopana „Navik on živi ki zgine pošteno“.

     Nakon razgledavanja centra uputili smo se u Gradski muzej smješten u prostoru dvorca Eltz. Vukovarac prof. dr. Antun Bauer inicijator je i osnivač Gradskog muzeja Vukovar svojim brojnim poklonima i donacijama: stilskog namještaja, oružja, umjetničkih slika, grafika, crteža i skulptura te znatnim količinama rimskog novca i mnogim drugim predmetima počevši od 1948. godine pa sve do svoje smrti 2000. godine.

     Nakon posjeta gradskom muzeju Vukovar, pošli smo u razgledavanje Muzeja vučedolske kulture. Muzej nam se jako svidio. Vidjeli smo mnogo zanimljivih stvari, poput primjerice vučedolske keramike. Najpoznatija keramička posuda je Vučedolska golubica, kultna posuda u obliku ptice, bogato urešena inkrustracijama, a pronađena je 1938. na lokalitetu Gradac.

     Nakon muzeja krenuli smo u Hostel „Dubrovnik“ prijaviti se i spremiti za  odlazak u disko, gdje smo se mogli družiti s vršnjacima, plesati i zabavljati uz domaću i stranu glazbu. Polako se spuštala noć pa smo se vratili u hostel na spavanje. Pomalo nenaspavani morali smo biti spremni i spakirani u pola 8. Odjavili smo se iz hostela, ali naš obilazak nije još završio.

     Nakon doručka krenuli smo u obilazak Memorijalnog Vukovara u pratnji naše voditeljice. Posjetili smo i mjesto sjećanja – vukovarsku bolnicu 1991. Kada smo se spustili u podrum bolnice, mogli smo si jasno predočiti kako je sve izgledalo za vrijeme rata. Pločice s imenima žrtava koje su odvedene i ubijene na Ovčari bile su nešto strašno. Sve nas je to veoma dirnulo, kao i prostorije i uvjeti u kojima su bili ranjenici. Provezli smo se Trpinjskom cestom ili, poznatijim, Grobljem tenkova.

    Posjetili smo i Memorijalno groblje, gdje su nam govorili o Vječnom plamenu i žrtvama Domovinskog rata. Na mjestu masovne grobnice postavljeno je 938 bijelih križeva koji predstavljaju broj ekshumiranih žrtava. Ovčara, pokolj u Vukovaru, bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenog 1991. godine, tijekom srpske okupacije Vukovara, kada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata, koji su, dok su uglavnom još uvijek bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini.

     To je najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Imena ubijenih uključuju jednu ženu, jednog 77-godišnjeg muškarca te jednog 16-godišnjeg dječaka. 23 žrtve bile su starije od 49 godina. Među žrtvama su i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavašević. Na Ovčari nisu ubijeni isključivo Hrvati, već i više Srba – branitelja grada, više Bošnjaka, Mađara, kao i jedan Francuz i Nijemac, a među ubijenima je i nećak generala JNA  Andrije Rašete, koji nije nosio to prezime, a u bolnici je izdavao lijekove. Ovčara je ime farme 5 km istočno od grada Vukovara, a danas, nažalost, poznate po srpskom logoru u vrijeme Domovinskog rata.

     Vodotoranj, koji smo također vidjeli, pogođen je s više od 600 neprijateljskih projektila, a time je postao simbol stradanja i otpora toga grada.  Nakon posjeta svim ovim lokacijama pošli smo na ručak, a nakon ručka uputili smo se svojim kućama prepuni dojmova koje smo međusobno dijelili putem.

       Nećemo zaboraviti!

______________________________________________________________________ 

      Organizator dvodnevne terenske nastave, projekta "Posjet učenika osmih razreda Vukovaru"   je Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar. Cilj projekta „Posjet osmih razreda Vukovaru“ jest učenike osmih razreda kroz dvodnevne posjete Vukovaru učiti o vrijednostima Domovinskog rata i Bitke za Vukovar.

      Posjet uključuje održavanje predavanja o Domovinskom ratu u skladu s nastavnim programom predmeta Povijest za osme razrede, obilazak svih mjesta sjećanja vezanih za Domovinski rat, prenošenje poruke mira, prihvaćanja različitosti i suosjećanja kroz Školu mira i radionice. Ministarstvo branitelja  financira smještaj, prijevoz i prehranu za sve učenike osmih razreda tijekom posjeta.