Jedini zadatak učenika bio je donijeti u školu svoju omiljenu šalicu. Učiteljica Nadin unijela je u razred kutiju čaja, mlijeko i kuhalo s vodom. Sve su očekivali, ali mlijeko ne. No učiteljica je brzo riješila tu veliku zagonetku pred njihovim očima tako da su učenici ubrzo saznali što je i kako se pravi i pije engleski čaj.

Najprije smo skuhali vodu, usipali je u šalicu u kojima je bila vrećica crnog čaja. Ubrzo smo vrećicu izvadili te kušali čaj. Učenici su zaključili da je prilično gorak i da nije neko piće koje bismo rado opet kušali. Njihovi izrazi lica govorili su više od 1000 riječi kad im se u ustima našao okus gorčine.

Tada je učiteljica dodala mlijeko. Iako nesvakidašnja situacija, ali mlijeko je ublažilo gorčinu i čaj je odjednom postao pitak. No bilo je učenika koji su zatražili malo šećera i ubrzo je došlo do toga da su tražili i šalicu više.

Taj sat učenici su ponavljali za završni ispit znanja i moram reći da im je priprema prošla u jako pozitivnom ozračju.

Uz to bilo bi šteta nespomenuti da je nekolicina učenika na početku sata rekla kako ne voli čaj i ne želi ga piti, no ipak su svojom voljom tražili malo za probu, a na kraju im jedna šalica nije bila dovoljna. Vjerujem da će mame uskoro početi priređivati čajanke, ako ne za sebe, za svoju dječicu.