2019-10-16 22:53:21

MEĐUNARODNI DAN SEOSKE ŽENE

15. listopada, već tradicionalno, posvećen je seoskim ženama. Dugi niz godina obilježava se u cijelom svijetu. Svrha mu je da istakne ulogu i značenje seoskih žena u suvremenom društvu. Vođeni tom mišlju, učenici drugog razreda sa svojom učiteljicom, posjetili su obiteljsko gospodarstvo Lovrečić (obitelj našeg učenika Luke). 

Ljubazno su nas dočekali veseli domaćini.

Do nedavno u obitelji su živjele tri generacije i svojim primjerom dokazuju kako samo zajednički i složno dolazimo do uspjeha.

U obitelji su tri žene i svaka u obitelji ima svoju ulogu. Poslovi su međusobno podijeljeni.

Lukina mama Andrea, osim što je u radnom odnosu i skrbi o djeci, pomaže u obavljanju kućanskih poslova.

 

 

Baka Rozika vodi domaćinstvo, brine o vrtu, a u slobodno vrijeme izrađuje prekrasne rukotvorine. Veze, štrika, hekla, izrađuje cvjetove od raznih materijala. Svoje radove rado poklanja, a one koje iziskuju puno rada čuva za svoje unuke.

 

 

Treća žena u obitelji je Lukina teta Ana. Ona se bavi uzgojem i timarenjem konja. Ljubav prema tim plemenitim životinjama naslijedila je od svog oca Josipa. On je od ranog djetinjstva vezan za konje, a već desetak godina bavi se uzgojem konja pasmine Hrvatski hladnokrvnjak. Imaju 7 konja te pasmine i svaki od njih već je zaslužio plasman na natjecanju. Konj Macan šampion je Hrvatske i svakako zaslužuje taj prestižni naziv. Brojni pehari i priznanja krase njihov dom, a neke smo imali prilike i vidjeti.

Teta Ana skrbi o konjima, obilazi izložbe, natjecanja, smotre i druga kulturna događanja. Iako je visokoobrazovana žena svoj posao oko konja teško bi zamijenila drugim.

 

 

 

 

Osim prekrasnih konja vidjeli smo puno poljoprivrednih strojeva, drugih životinja i pravo seosko dvorište kojeg krase fijaker, kočija i čeza.

 

 

 

Djeca su imala priliku maziti konje i šetati ponija Amora.

 

 

Da već sada ima poseban odnos prema životinjama pokazuje i Lukina sestra Lana, koja će možda poći tetinim stopama i nastaviti obiteljsku tradiciju.

 

 

Učenici su bili oduševljeni viđenim, a vrijeme nam nije dopuštalo duži boravak.

Zahvaljujemo obitelji što nas je primila i lijepo počastila.

Da je više takvih obitelji ne bi trebali brinuti za opstanak naših sela!

 

 

Izvor: Lidija Medved, učiteljica 2. razreda (tekst i foto)

 


Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica