Nije potrebno puno hodati, već je bitno znati gdje treba skrenuti.

Krenuli smo put sunca u pozdrav proljeću,

ali širom otvorenih ruku prema dolasku ljeta.

Uske staze bukovačke dovele su nas do vidikovca, a koje li ljepote u ovom mjestu!

Dok smo gledali u daljinu poistovjetili smo se s našim pjesnikom Pavlom Bistrovićem koji je tako lijepo rekao što se riječima teško izraziti može:

,,Gledeć tu cestu bijelu i kraj nje te pitome kuće i krošnje zelene ove!

Ja pjevam svome selu,

srce mu pjeva vruće,

pjesmu glasnu i milu...

A mi ćemo dodati: ,,a kako je lijepo biti u njegovu krilu!"

Mi smo uživali, pronađite vremena i počastite se izletom po bukovačkim prašnim stazama!

Ova je tjelesno-zdravstvena aktivnost odrađena us klopu eTwinning projekta

"Small steps to a big goal - what can I do for Earth?"