Budući da  povjesničari rade uz pomoć ostataka iz prošlosti, naučili smo kako se oni zajednički nazivaju "povijesnim izvorima". Dijele se na materijalne, pisane, slikovne, zvučne i usmenu predaju.

Kako bi što bolje naučili o povijesnim izvorima, učenici su dobili zadatak donijeti neke stare predmete koje bi klasificirali u navedene skupine. Tako je u razredu u četvrtak, 16. rujna 2021. god. osvanulo mnoštvo starih predmeta: od starog alata preko kalendara, knjiga, glačala na žar, VHS kaseta, ura do kovanica i starih novčanica.

Učenici su ubrzo zaključili kako se takvi predmeti čuvaju u muzejima, arhivima, galerijama i ostalim ustanovama i s lakoćom su ih klasificirali po skupinama. Kako bi zaokružili cijelu priču s uvodom u povijest, učiteljica Lidija Medved nam je organizirala posjet Zavičajnom muzeju udruge žena „Bukovica u srcu“ koji smo posjetili 23. rujna 2021. godine. S nama je u društvu bila i pedagoginja škole Ruža Živković.

Primila nas je predsjednica udruge žena „Bukovica u srcu“ Slavica Čizmar i provela nas kroz impresivnu postavu Zavičajnog muzeja. Svaka prostorija je tematski obrađena pa smo se tako našli u spomen sobi župnika Alojzija Staneka gdje se još čuva njegovo misno odijelo, kao i zbirka poezije omiljenog mu pjesnika Izidora Poljaka, koju smo i čitali.

Druga prostorija je uređena kao učionica na početku XX. st. Učenici su posjedali u klupe i pažljivo razgledali demonstraciju nastavnih pomagala za rad, a posebno ih je iznenadila činjenica da su učenici nosili pločice za pisanje na koje se prvo pisalo kremenom, a tek poslije kredom. Bilježnice su bile nepoznanica!

Ostale sobe su svjedočile o svakodnevnom životu seoskih obitelji bukovačkog kraja te smo dobili i poduku u korištenju nekih kuhinjskih pomagala (npr. ručni mikser i mlinac za kavu). Posljednja soba je namijenjena alatima. Tamo smo vidjeli našlo, između ostalog, postolarski alat, projektor za filmove, drvenu leđnu prskalicu za vinograd, kao i ostali alat namijenjen vinogradarstvu.

Nakon živopisnog sata povijesti u muzeju razišli smo se svojim kućama s mislima kako se život nepovratno promijenio u svega 100 godina. Što nas tek čeka, učit će neki novi petaši!