Organizator ove terenske nastave iz povijesti je "Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar."

Okupljanje učenika bilo je u 5,30 minuta. U Vukovar smo stigli u 8 sati, te smo uz srdačne riječi dobrodošlice i kratkog upoznavanja sa hodogramom terenske nastave, doručkovali u restoranu „Istra“ koji se nalazi u sklopu centra.

Nakon doručka krenuli smo u obilazak najvažnijih mjesta u gradu koja su ispisala povijest ovoga herojskog grada.

Obilazak memorijalnog centra 

Bojnik, Petar Čavar nas je vodio u obilazak Memorijalnog centra u Vukovaru. Za početak otišli smo u Kuću sjećanja na Domovinski rat – bitka za Vukovar. Tamo nam je gospodin Ćavar ispričao o obranama grada Vukovara, koje su bile dobre strane položaja Vukovara, kako Hrvati nisu imali puno oružja, kako su Hrvatima bacali sanduke s lijekovima, krvnom plazmom, itd. Nakon toga zaputili smo se prema podrumu koji je bio replika logora. Tamo se nalazila slama i deke gdje su spavali logoraši. Gospodin Čavar nas je poveo do zadnjeg dijela podruma gdje su se nalazila oružja koje su Hrvati sami izrađivali kao pištolje, bombe od limenki, itd. Tamo su se još nalazile mine koje su se koristile za uništavanje tenkova i upravo s takvom jednom minom ozlijeđena je beba od 6 mjeseci koju su pod hitno vozili u bolnicu, no taj se put do bolnice se malo odužio. Na kraju obilaska Memorijalnog centra gospodin Ćavar nas je poveo na dio gdje su se nalazila oklopna vozila koja su se koristila u obrani grada Vukovara. Posebno se ističu tri vozila koja jedino postoje baš u Vukovaru.  

(Leo Bračun )

Nakon kratkog obilaska vojarne i ratnih vozila i opreme uputili smo se na predavanje o povijesti raspada SFR Jugoslavije, uzroka Domovinskog rata, uloge Vukovara u ratu, crte obrane Hrvatske i oslobođenja hrvatskog teritorija. Predavanje je bilo vrlo zanimljivo i poučno, a mi smo osvijestili cjelokupnu tadašnju situaciju. Bilo je jako zanimljivih animacija i videa. Predavanje nam je održala gospođica Antonela Klapan.

( Kristijan Škrnički )

„Crkva svetog Filipa i Jakova se  poput feniksa digla iz pepela. Ovdje smo gledali kratki film o crkvi i njenom stradavanju za vrijeme rata. Nakon filma, pater i župnik župe nam je održao kratak govor o crkvi, njenom razaranju i obnovi. Zatim smo otišli na memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata - ono krije tešku tajnu.“

(Nikola Ladović) 

Ručak je bio u 14 sati u restoranu "Istra" koji se nalazi u kompleksu vojarne, a nakon kratke pauze krenuli su u daljnje obilaske:  Trpinjsku cestu, mjesto masovne grobnice na Ovčari, groblje žrtava Domovinskog rata, a iz autobusa su gledali "kukuruzni put" i tvornicu Borovo.

Na svakom od tih mjesta susretljivi djelatnici "Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar" održali su  prigodno kratko predavanje.

Posjetili smo i Muzej vučedolske kulture i Gradski muzej Vukovar koji se nalazi u prekrasnom zdanju dvorca Eltz. Posjet Vukovar priveden je kraju oko 17 sati.

U Vukovaru smo naučili puno novih zanimljivosti o Domovinskom ratu. Neke od njih smo već znali, ali naši vodiči su nam to još bolje pojasnili. Iz daleka smo mogli vidjeti staru tvornicu Borovo koja je bila posebno zanimljiva. U vojarni smo vidjeli oružje s kojim se ratovalo, slike naših pokojnih branitelja i njihove osobne stvari. Uputili smo se kući puni novih informacija i pomalo umorni, promrzli.  Umor i hladnoća je ništa naspram onomga što su naši hrabri branitelji proživjeli u borbi za nama dragu slobodu.

(Marija Škrnički) 

Trpinjska cesta ili "groblje tenkova" se učenike posebno dojmila, tu smo se kratko pomolili za heroja Vukovara Blagu Zadra i sve poginule branitelje te  se posebno sjetili svih ranjenika iz vukovarske bolnice koji su mučki pogubljeni.

„Spomen dom Ovčara mi je duboko ostao urezan jer nam je vodič rekao nekoliko zanimljivih činjenica o samom nastanku masovne grobnice Ovčara.“

( M.N.)

Tekst i fotografije: Đora Đorđević i učenici.