Dan materinskoga jezika slavi se svake godine s ciljem očuvanja i njegovanja materinskoga jezika diljem svijeta jer jezik je simbol i bitak nekog naroda i države, a na naš smo, hrvatski jezik, osobito ponosni znajući njegov povijesni razvoj i bitku.

U novije vrijeme naš je jezik pod stalnim napadima stranih riječi, naročito anglizama, te se sve više čini da postajemo stranci u svojoj zemlji, govoreći više engleski, nego materinski, osobito među mladima. Stoga ih treba vratiti na pravi put da se ne izgube.

Učiteljica Božica zadala je učenicima da tijekom tjedan dana sastavljaju popis svojih zavičajnih riječi, prouče lokalni govor te ispišu abecednim redom sve riječi koje koriste u govoru, a razlikuju se od književnih, standardnih riječi.

Nastao je fond od tridesetak riječi kod svakog učenika ili parova koji su surađivali u projektu. Osim zavičajne riječi valjalo je ispisati i standardne njihove inačice te značenje riječi koje su učenici potražili na Hrvatskom jezičnom portalu. Nakon pomnog pregledavanja, učiteljica je dala „zeleno svjetlo“ za snimanje zvučnog zapisa koji su vještiji učenici popratili i slikovnim prikazom predmeta radeći pritom u digitalnim alatima po svom izboru te pomažući jedni drugima. I nadalje razvijamo informatičku pismenost na satima Hrvatskoga jezika, ali i istraživačko i suradničko učenje.

Kako izgledaju neki od uradaka možete pogledati u prilogu, a sve vas srdačno pozdravljaju učenici 7. razreda i njihova učiteljica Božica uz riječi A. G. Matoša:

„… naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje: buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'.“