Različite zemlje imaju različite kriterije definicije nepismenih osoba. Točnije, u nekim državama nepismenima se smatraju oni koji ne znaju čitati ili pisati, a u drugima oni koji ne znaju nijedno od toga.

   Cilj Međunarodnog dana pismenosti (International Literacy Day)  je svake godine podsjetiti međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnoj razini.

Pismenost je ljudsko pravo, implicitno sadržano u pravu na obrazovanje. 

Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na obrazovanje, a time i pravo na pismenost.

Pismenost nije sama sebi svrha. Ona je temeljno ljudsko pravo,

   Pismenost, koja u širem smislu obuhvaća znanje i vještine koje su potrebne svima u svijetu brzih promjena, osnovno (...) ljudsko pravo.

  Pismenost je prepoznata kao mehanizam za ostvarivanje drugih ljudskih prava. Sa sobom nosi i brojne druge prednosti: donosi korist pojedincu, utječući na njegovo samopouzdanje, osnažujući ga za individualnu i kolektivnu akciju, oslobađajući njegovu kreativnost i osposobljavajući ga za kritičku refleksiju stvarnosti.

    Također, političke i kulturne koristi te koristi u područjima poput obrazovanja, očuvanja zdravlja, reprodukcije i ravnopravnosti spolova vezane su za podizanje razine pismenosti, a određena je i veza između pismenosti i ekonomskog rasta.