Učenici prvog razreda ovaj mjesec najzapaženiji su učenici naše škole. Pravila ponašanja još usvajaju, zadaće im nisu preobilne, gradivo im je zanimljivo, a učiteljica se još smiješi. Tako radosni i znatiželjni, prošetali su po uredima i kabinetima škole Mikleuš u kojoj se ove godine nalazimo.

Prva vrata im je otvorila pedagoginja Ruža. Kod nje je bilo jako lijepo, zasladili su se, ali ne znamo želimo li im  preporučiti da često dolaze kod nje na razgovor? Hm! To bi upućivalo na neki problem, a problemi izbjegavaju prvašiće! Pedagoginjo Ružo, nek u vašem kabinetu ruže samo cvjetaju, a mi se vidimo na hodniku!
Knjižničarka  Božica potpunom čarolijom upravlja knjigama. Sve nas je iznenadio broj časopisa i knjiga koje nam je ponudila. Čak je i učiteljica oduševljena ponudom igara u knjižnici. Knjižničarko, vodite evidenciju tko će biti redovitiji gost u knjižnici, prvašići ili učiteljica.
Drvena vrata i gusto staklo skrili su od pogleda umjetnička djela duž cijeli hodnik. Niti jedna slika nije bila zanemarena, već je svako umjetničko djelo bilo prava inspiracija za komentiranje. Otvorivši prva vrata pronašli smo tajnicu i računovotkinju. Obje gospođe, obje tihe, a u radu ne znamo koja je sposobnija. Nama je najzanimljivije bilo saznati koji je njihov posao.

Ured ravnateljice je  ovaj dan bio prazan, i nema boljega! Svi smo bili ravnateljica/ravnatelj! Ne znamo koje sve poslove obavlja naša ravnateljica Lareta, ali znamo da je njezina fotelja jaako udobna! Taj dan smo imali i sreće u tome što je ravnateljica došla baš koju minutu kasnije te nas nije zatekla u uredu. Ništa nismo dirali, samo smo bili sposobni!
Mjesto gdje nastavnici zbore zove se zbornica. A u zbornici kolači nastavnice Ive, može li bolje! Svi smo se počastili, zborili kao veliki, odglumili nastavnike i zahvalili nastavnic Ivi.

Krenuli smo u svima poznatu blagovaonicu. Ova školska godina mogla bi biti jako dobra, zaključili smo iznad punog tanjura. Zgrada je lijepa, učenici veseli, a o ocjenama ćemo misliti sljedeće polugodište.