Sajam knjiga – INTERLIBER
U četvrtak 13. studenog 2025., učenici 6., 7. i 8. razreda naše škole, u pratnji učiteljica Mateje Vilček i Lorene Lamot te pedagoginje Ruže Živković, uputili su se na sajam knjiga „Interliber“ u glavni grad Lijepe naše, Zagreb. Kako je protekao taj dan te dojmove učenika prenosi učenica 7. razreda Klara Peček.
Bila je to noć koju smo svi čekali. Nitko nije mogao spavati. Od uzbuđenja nas je probudio alarm koji ovaj put nisam ignorirala. Ustala sam se i nikad brže obavila što sam trebala. Krenula sam prema centru gdje smo čekali autobus. Sve je bilo krcato. Došla sam do prijatelja i počeli smo razgovarati o Interliberu dok nije došao autobus. Tad smo svi potrčali i samo su sretnici bili prvi, dobili su zadnja mjesta, ah, ali nema veze. I dalje smo svi bili sretni.
Putovali smo i putovali. Na stajalištima gubili vrijeme, ali što je, tu je. Stigli smo i do Zagreba. Čekali smo da se vrata autobusa otvore. I napokon, izašli smo iz autobusa i krenuli prema Interliberu. Stigli smo!
Naša pedagoginja Ruža Živković dala nam je upute i krenuli smo u istraživanje. Na ulazu je sve mirisalo. Sve je bilo puno ljudi, ali srce je vuklo prema jelu. Kebab, pomfrit, hamburgeri, njam!
Sve je mirisalo, a u pozadini se čula pjesma. Ma kao u snu! I odjednom sam čula vrisak. Ugledala sam ogromne paviljone s brojevima. Tražile smo jednu ženu. Nakon duge potrage, zamalo smo odustale, ali uvijek treba imati nade. Tako kaže i poslovica: „Traži, traži, pa ćeš naći!“ I eto! U Paviljonu 7 sjedila je ona, Olivera Ćirković, poznata kao članica Pink Panthera.
Nismo mogle do nje, sve je bilo puno! Progurale smo se i fotografirale s njom i sretne otišle dalje.
Na putu do Pavilljona 10 srele smo prijatelje. Pozdravile smo ih i nastavile putem. U paviljonu 10 susrele smo poznatog tiktokera. Zbog nervoze nismo imale hrabrosti pitati ga za fotografiranje, ali netko se ipak odvažio i evo, fotografija je tu! Juhuuuu!!
Brzo smo poslale fotografije dečkima iz razreda. Dotrčali su do nas i pitali nas: „Gdje je on?“ Tražili su ga, ali nisu ga pronašli. Na povratku smo susrele jednog simpatičnog Kineza i fotografirale se s njim. Bile smo oduševljene!
Na moju žalost, na svakoj fotografiji izgledam kao da mi nije ni do čega, ali sam zapravo bila jako sretna i zahvalna što sam bila tamo.
Došlo je vrijeme za polazak u Avenue Mall.
Naša nastavnica Mateja Vilček upućivala nas je i organizirala nam vrijeme kako bi sve stigli obaviti. U centru smo obilazile trgovine, malo tu, malo tamo i eto, ostao nam je još jedan sat i dvadeset minuta. „Što? Kako? Joj! Hoćemo li stići jesti?“ pitale smo se. Uspaničile smo se i potrčale u KFC po jelo. Jele smo i sretne otišle u autobus gdje smo slušali pjesme. Ja sam stigla i odspavati. Sretno smo stigli kući. Hvala našoj dragoj školi koja nam je to sve omogućila!
